Crveno slovo za nas bezbožnike

B92 Blog, AleXandar Lambros: Crveno slovo za nas bezbožnike

Sam koncept blasfemije je savršena ilustracija kukavičke nezrelosti religijskog uma i ispraznosti same religije. Da religija sadrži bilo kakvu istinu mogla bi biti vređana, ismejavana čak i oskrnavljena bez da bude umanjena na bilo koji način. Njena istina uspela bi da isijava kroz sve ovo – neizbledela, neoštećena, postiđujući one koji je zloupotrebljavaju. Ali, to nije slučaj. Religija je bodljikava. Netolerantna. Ultradefanzivna upravo zbog toga što je lomljiva i krhka. Čvrsta je koliko i pena od belanaca. Imala je hiljade godina na raspolaganju da odbrani svoju stvar a sve što je uspela jeste da istupi sa sofizmom, nasiljem i moralom kog bi se postidela i zvečarka. I ne postoji količina klerikalne trtljavine i koještarija koje i dalje mogu da zamaskiraju jednostavnu ogoljenu činjenicu da u religiji nema ničega.

Blasfemija, ili srpski rečeno, bogohulenje, u najkraćem se definiše kao vređanje ili barem kao nedostatak poštovanja prema religiji u najširem smislu, božanstvu ili božanstvima, takozvanim svetim spisima, ličnostima i predmetima.

Pitanje je kako jedna intelektualno poštena, razumna i obrazovana osoba drugačije i može da se odnosi prema veri i neznanju i sujeverju koje širi ako ne nepoštovanjem i ismevanjem?

Bogohulan se može biti na mnogo načina. Može se biti pasivno bogohulan ili, da se poslužim omiljenom klerofašističkom formulacijom – bogohulan u četiri zida. Pasivno bogohulna osoba je savršeno svesna ne samo gluposti koju religije propovedaju i impresivnom propagandnom mašinerijom uporno šire i zastupaju po svetu, već i opasnosti koju religijske besmislice predstavljaju po čovečanstvo u celini. Ipak, zadovoljava se saznanjem o prirodi religija i intimnim podsmehom kao reakcijom i ne čini ništa da religiju izloži tretmanu koji jedino i zaslužuje – otvorenom nepoštovanju. Uzroci su različiti, od konformizma i nespremnosti suočavanja sa zastrašujućim razmerama gluposti, a u pojedinim delovima sveta i ubilačke agresivnosti verujućih, pa do prećutne kulturološke konvencije da je iz nekog razloga nepristojno ismevati nečija verska ubeđenja, ne poštovati ih ili ih čak uopšte i dovoditi u pitanje.

Dobijam dosta poruka od ove vrste ljudi koji imaju ovaj najmanji zajednički sadržalac – „Samo da ti kažem da se slažem s onim što pišeš i podržavam te, šaljem ti mejl jer nemam živaca za preganjanja s budalama koje komentarišu po netu”.

Evo, ohrabrujem. Uzgred, ideja o blasfemiji između četiri zida je savršeno prihvatljiva u slučaju verskih uverenja opasanih zidovima. I bodljikavom žicom. Kroz koju je puštena struja. Na žalost, to nije slučaj.
Na drugoj strani skale su, sa svim nijansama i prelazima između, da se sada poslužim izrazom politički korektne kvazi levice, militantni blasfemičari. Satanisti, pervertidi, nakaze, sluge novog svetskog poretka il već tako nešto sa bogomoljačkog spiska. Ti neće da ćute pa to ti je. I ne samo što neće da ćute već su, po pravilu, sve glasniji što ih više ućutkujete.
Taj sam.

Ima nas raznih. Naučnika prometejskog strpljenja (uzgred, velike naučne istine nekad su bile blasfemija kažnjive lomačom; ipak se okreće, setite se!) kakvi su Richard Dowkins i Sam Harris čije knjige od srca preporučujem. Mislioci sa statusom zvezde kakav je imao nedavno preminuli Cristopher Hitchens ili Michel Onfray koji nema odjek koji njegovo delo zaslužuje ali čijem će se imenu i delu u budućnosti, zamišljam, ukazivati poštovanje koje danas ukazujemo velikanima prosvetiteljstva. Glumci i komičari – Stephen Fry; fenomenalni, na žalost sada pokojni, George Carlin, koga ne prestajemo ni da citiramo ni da gledamo; Bill Maher koji je živi dokaz da su humor i inteligencija (a s inteligencijom i ateizam) u uzročno-posledičnoj vezi; bivši komičar sada društevi aktivista, anti teista, čovek koji s nekoliko rečenica urušava teološke tomove i krhke kulise političke korektnosti iza koje se na sitno prostituišu dežurni medijski intelektualci – Pat Condell … čija otvorenost, direktnost, hrabrost i britkost ne samo da najviše gode mom senzibilitetu već i ne prestaju da me nadahnjuju. Uporno mi skreću pažnju da taj stil, nazovimo ga srpski -nejebavajući – „mnogo škodi stvari za koju se borim”.

Pa, zlatni ste, i da sam malo manje promućuran ovo dušebrižništvo bi me možda i zamislilo. Ovako, savršeno mi je jasno da samo želite da me ućutite. Kako to da religiju ne okrnjuje nijedna od govnarija kojom truje čovečanstvo? Recimo, holokaust indukovan hrišćanskim antisemitizmom koji je imao i prećutni vatikanski blagoslov. Šta može da naruši ugled crkve na čijem je čelu bivši Hitlerov omladinac čija se čitava karijera sastoji od skrivanja pedofila? Očigledno ništa. Ali će moji članci naneti trajnu štetu ideji sekularizma.

Da ne zaboravim umetnike, među kojima su i imena čija nas ostvarenja teraju da po velikim muzejima od umora padamo s nogu. Mikelanđela su prekrečavali bedni umovi i osrednji talenti, Leonarda su držali na oku dok ih je on ismejavao svojim genijem i licem i osmehom ljubavnika Đan Đakoma Kaprotija, zvanog Salai (đavo) u liku Jovana Krstitelja. Veroneze koji pred Inkvizicijom odgovara na pitanje ko je dvorska budala s papagajom na ruci na njegovoj „Tajnoj večeri”. Karavađo, uvek pod sumnjom, čiji sveti Matej crkvenim vlastima deluje suviše nepismeno. Bernini koji sa svojom skulpturom „Zanos svete Tereze” anticipira Frojda vekovima unapred … do Monti Pajtona i „Žitija Brajanovog”…

Ne jednom su mi ukazali na to da imam sreće što sam rođen u Evropi, jer bi me u nekoj muslimanskoj zemlji do sad već kamenovali. Znam. I u pravu ste. Imam sreće. I bez zadrške u njoj i uživam. Ali ne prestaje da me čudi da je vi tako malo vrednujete i da ste tako lako spremni da je se odreknete. Jer, ni u Evropi nismo baš bezbedni. Setite se Tea van Goga. Zbog čega tetošite islamofašizam umesto da mu se suprostavite snagom i prkosom slobodnog čoveka?

Međunarodni dan bogohulenja, crveno slovo za nas ponosne i autovane bezbožnike, počeo je da se obeležava od 2009. godine na inicijativu američkog Centra za iztraživanje a kao datum odabran je 30. septembar kada je danski list Jyllands-Posten objavio karikature proroka Muhameda koje su izazvale šizofrene reakcije muslimana širom sveta a koje su nam demonstrirale dimenzije miroljubivosti „religije mira” u šta smo bili u prilici da se uverimo i ovih dana.

Krajem 2010. godine, 57 zemalja članica Organizacije islamske konferencije, podnelo je u UN na usvajanje rezoluciju o zabrani blasfemije. Čitavu deceniju ova organizacija islamskih zemalja pokušava da progura rezoluciju ovog tipa u UN. U nacrtu rezolucije stoji da – „blasfemija ozbiljno narušava ljudsko dostojanstvo, vodi ka nezakonitim ograničavanjima verskih sloboda sledbenika određene religije i podstiče versku mržnju i nasilje”.

Teško je poverovati, ali stoji upravo tako. Vredi pročitati ponovo – blasfemija narušava ljudsko dostojanstvo, ograničava verske slobode i podstiče nasilje!

U nacrtu se, između ostalog kaže, da rezolucija za cilj ima da „umanji opasne posledice narastujuće islamofobije koje ova ostavlja na globalni mir i bezbednost”. Nacrt dolazi od zemalja u kojima žene nemaju pravo glasa, zakonom se primoravaju na nošenje garderobe koja im pokriva telo (u raznim varijantama od kojih je burka, koja ženama ostavlja samo mrežicu na očima da kroz nju vire u svet, najdrastičnija), takozvana ubistva iz časti zakonski se ne sankcionišu (ili sramno blago), otac ima pravo da uda šestogodišnju ćerku (godine Ajšine starosti kada su je udali za Muhameda), žene se kamenuju, javno bičuju, čak se i žrtve silovanja ubijaju „iz časti”, homoseksualnost je kažnjiva smrću, ateizam je kažnjiv smrću, prelazak u drugu religiju takođe je kažnjiv smrću, a kršenja verskih prava pripadnika ostalih verskih zajednica pravilo.

UN su, srećom, odbacile rezoluciju o nepoštovanju religije za koju su muslimanske zemlje vodile kampanju punih 12 godina. Ali, ne treba gubiti iz vida koliko energije, vremena i novca je više od četvrtine država na svetu, trošila na pokušaj da se sloboda misli ukine na planetarnom nivou. Ovo je tek jedna bitka u ratu koji uveliko traje.

Zakoni protiv bogohulenja postoje i tamo gde ih ne biste očekivali – Austriji, Danskoj, Finskoj, Grčkoj, Italiji, Lihtenštajnu, Islandu, Holandiji i pojedinim američkim saveznim državama. U Irskoj vas ismevanje religije može koštati i do 25.000 evra, što je jeftino u odnosu na glavu kojom biste platili u mnogim muslimanskim zemljama, ali opet…

U Grčkoj je pre neki dan uhapšen dvadesetsedmogodišnjak koji je na FB stranici ismevao poznatog grčkog monaha i „proroka” starca Pasticiosa. Ruska Duma razmatra donošenje zakona protiv uvrede verskih osećanja.

Islam je opasniji od ostalih religijskih sujeverja koja su na tržištu, poput judaizma i hrišćanstva, ali, kao što se da videti, u uslovima popustljivog sekularizma hrišćanstvo je spremno da pokaže svoje odvratno srednjevekovno lice i da novi zamah svom prljavom biznisu. „Cena slobode je neprestana budnost” reče Tomas Džeferson.

Bogohulenje je legitimno i moćno sredstvo borbe protiv neznanja religije i sujeverja. Religijske budalštine moraju se izneti na svetlo dana ako ćemo da se ratosiljamo otrova koji preti da nas sve potruje. Svetlo je najbolje sredstvo za mrak i ako je iznošenje neznanja i sujeverja na svetlo dana bogohuljenje, onda je ono i građanska dužnost i moralna obaveza.

Meni je još i zadovoljstvo.

Za kraj, kao i za početak, Kondel:
„Možda su ljudi u pravu. Ne može da škodi da pokažem malo više poštovanja, na kraju krajeva, niko ne voli da mu se bez uvijanja kaže da mu je religija najobičnija nebuloza koja generiše zlo u svetu. Da je ono što oni zovu verom samo strah zaodenut u vrlinu i da su njihova detinjasta verovanja ludačka košulja čovečanstva. To je stvarno udarac. Dakle, da, možda bih mogao da pokažem malo više poštovanja. Problem je jedino u tome što ja zapravo ne osećam nikakvo poštovanje. Pokušao sam, nije da nisam, ali jednostavno – nema ga. Pretpostavljam da bih mogao da lažem samoga sebe i pretvaram se zarad ljudi i njihovih osećanja jer svi dobro znamo koliko preosetljivi mogu biti ovih dana. Ali, surova istina je da me zapravo uopšte nije briga za njihova osećanja. I, naravno, shvatam da je to teret za moju savest ali, srećom, moja savest zna kada je zlostavljana i manipulisana, tako da ni nju nije briga.

Moja savest zna da ne postoji nikakav razlog za bilo koga na ovoj planeti da na bilo koji način poštuje religiju. Zapravo, sama religija u neverovatnom obilju pruža razloge da joj se aktivno ukazuje nepoštovanje do tačke neuvijenog psovanja. I, iskreno, činjenicu da se religiji ukazuje tako malo nepoštovanja u odnosu na to koliko ga zaslužuje, mogu da pripišem samo neverovatnoj toleranciji, uzdržanosti i lepom vaspitanju ateista i sekularista širom sveta.

Tako da ako ste vernik i razmišljate o tome da zahtevate još više poštovanja za svoja verovanja molim vas da imate na umu da vi i vaša religija već dobijate daleko više poštovanja nego što zaslužujete. Vaša vera je najobičnija sprdnja. Vaš bog je sprdnja. Tako da poštovanje, bojim se, ne dolazi u obzir. Sve čemu možete da se nadate je duhovita skepsa i to onda kad sam dobre volje.”

Comments
  1. Svinjo budi srećna što nam religija zapoveda da budemo milostivi prema svima inače bi takvi kao što si ti odavno bili eliminisani. Šta misliš ti? Da ćeš ovim groktanjem po internetu da naneseš neku štetu religiji? Smešan si, jer ti i ovi tvoji ateisti predstavljate samo kap kanalizacije u okeanu čiste vode religije. Ateisti su mizeran procenat čovečanstva i nikada neće preći ni jedan procenat, dakle ravni su margini statističke greške. Ali ja lično mislim da vas ateiste treba uporno ignorisati i pustiti vas da rijete i grokćete u mestu, jer govno što više čačkaš to ono sve više smrdi. U zdravlje i Bog vam dao mir i sreću!

    • Tvoje mesto je ili u ludnici ili u zatvoru… Probaj da se izlečiš pre nego što zbog svoje bolesne zatucanosti naneseš nekome neku ozbiljnu štetu…

  2. ” Svinjo budi srećna što nam religija zapoveda da budemo milostivi prema svima inače bi takvi kao što si ti odavno bili eliminisani. ”

    Samim tim sto tebi neko mora da zapovedi kakav prema kome da budes i sta da radis, pokazujes da ti je zdrav razum i logika na NULI. Da si nastavio, verovatno bi sa svakim novim redom koji napises pokazivac na skali opadao za po najmanje pola stepena i ulazio u sve deblji minus.
    Verovatno ti drugi moraju zapovediti i da obrises dupe posle nuzde, inace se sam nikad toga ne bi setio i ne bi mislio da je to pametno.
    A tvoja religija je veoma milostiva prema svinjama, narocito u vreme bozica.

    • Ovo sa svinjom mi se svidja. Genijalno!
      Imam pitanje: Da li znas, Satyre, (Lepo srpsko ime) da ti imas 97% organa potpuno istih, po obliku, po funkciji, kao i svaka obicna SVINJA?

  3. Ne samo prema svinjama:
    Anđa Radošević, Jana Raičković i Stani Dubravčević – udavljene su jer su – veštice. Dokaz je što nisu same potonule.
    Opština Kovači: jedna žena mucena do smrti.
    Opština Krtoli: jedna žena obešena i spaljena.
    Knežina Tujković: jedan slucaj pobliže neoznacen.
    Knežina Lazarević: 21 žena bacena u vodu kao veštice, a ubijena jedna.
    Knežina Bojković: 18 žena veštica baceno u vodu, a mučena jedna mlada žena.
    Knežina Ljubanović: jedna žena – veštica mučena blizu manastira Podlastvo.
    21. i 24. maja 1800. godine u selu Kumbur kod Herceg Novog seljaci su dve žene proglasili za veštice, zapalili ih i bacili u more; tvrdili su da je u smrt otišlo nekoliko dece samo zato što su ih ove žene – veštice uvršace…
    U Sremskim Karlovcima su iz Grocke stanovnici 4. avgusta 1734. godine proterali staricu Mijoljku, majku sveštenika Petra Ninkovića, proglašavajuci je za vešticu. Zato je Stevan Grbavčević, kome je sin umro, sa još jednom grupom seljana, uhvatio baba Mijoljku sa još nekoliko baba za koje se “govorilo da su od vajkada veštice”, te ih jednu po jednu vezali za uže i bacili u vodu
    U selu Žabarima, 1806. godine Pauna, žena Pavla Stanojevića, proglašena je vešticom. Tada je vožd Karadorde naredio da je privežu uz ražanj i ispeku među dve vatre, ali jadna žena ni tada nije priznala da je veštica.
    U Toploi su maćehu Petra Jokšića vešticu i vračaru vezali, doveli do crkve, sazvali sve žitelje i iz pištolja, javno, izvršili pogubljenje. Zatim su leš isekli na sitne delove i meso dali psima, a ucinili su to samo zato da se “veštica ne bi mogla povampiriti.”
    Za vreme Prvog srpskog ustanka rudnički vojvoda Antonije Pljakić na sred Karanovca (današnje Kraljevo), na ražnju je, pred masom ocevidaca, “isekao jednu ženu-vešticu, jer se o njoj pričalo da po Karanovcu mnoga zla narodu čini…”

    Medicina Vam dala zdravlje, policija mir, a sreću Vam nakon ovakvih zlodela ne mogu poželeti.

  4. Nikolicu, svaka cast, uz malu ispravku: u selu Kumbor i u Bjeloj. U tim krajevima su i 1980-tih godina deca bacala kamenje na crvenokose devojcice uz povike “vjestica, vjestica”.

  5. Ne mogu sebe nazvati religioznim ali ipak mislim da je vera potrebna ljudima da im pomogne da prebrode teške trenutke u životu. Zbog toga nemam problem sa tim iako se takvo ponašanje može nazvati praznoverjem. Šta god može da pomogne dobro došlo je iako možda nije stvarno tj. ne postoji. Sećam se časova filozofije iz srednje škole i faksa. Česta tema o kojoj filozofi pišu i debatuju je šta je stvarno i postoji a šta je nestvarno i nepostoji. Filozofi su raspravljali o tome da li su naše misli stvarne tj. da li one postoje. Jer ako smo mi stvarni i postojimo onda su na naki način i naše misli stvarne tj. fikcioni likovi iz naše glave takođe bivstvuju (postoje) kroz nas same na neki način. Čovečanstvo od kad postoji traga za optimalnom objektivnošću ali je ona ipak nedostižna za nas. Mnogi ne veruju u Boga ali smo na neki način svi mi vernici kroz neke sasvim obične situacije u životi. Npr. odnos u jednom braku se često zasniva na međusobnom poverenju (verovanju), verujemo svom kumu, najboljem drugu itd. Kada bi proveravali, analizirali i sumnjali u svaku sitnicu i tvrdnju koju saznamo, život bi nam bio pravi pakao. Ponekad jednostavno morate da verujete nekom na koga se možete osloniti bez da nonstop tražite dokaz za tvrdnje koje dobijate od njih. Ponavljam, apsolutna objektivnost je nedostižna za nas. Inače sam bio fasciniram kada sam prvi put došao u kontakt sa filozofijom. Pojedina Kantova i Hegelova dela su me prosto oduševila. Lagaću vas ako kažem da mi je odmah bilo sve jasno. I dan danas nije ali ja nastavljam da proučavam. Filozofi imaju dosta kontraargumenata za zatucane religiozne vernike ali takođe i za ateiste. Filozofija je nauka koja nonstop postavlja pitanja (preteča svih naučnih disciplina). Ne bi trebala da postoji ni jedna tema o kojoj se ne može debatovati. Nažalost uvek ima više pitanja nego odgovora. Neke stvari se ipak ne mogu spoznati zbog ograničenja ljudskog uma. Postojanje ili nepostojanje Boga se možda nikada neće moći utvrditi upravo zbog tog našeg ograničenja tako da će se ”sukob” između vernika i ateista nastaviti do kraja čovečanstva…

    • Mislim da znam gde je problem. Izgleda mi kao da ti misliš da bih ja ovaj sajt podigao u svakom slučaju, što definitivno nije istina.

      Kada religija ne bi bila u državnim institucijama, u školama, vojsci, bolnicama, opštinama, gradovima, itd. itd. itd. ovaj sajt ne bi postojao.

      Ja apsolutno podržavam član 43. Ustava Republike Srbije, pravo na slobodu veroispovesti. Ali ovaj sajt je samo i isključivo odgovor na agresivno širenje klerofašizma u Srbiji, ništa više.

      Ostalo, biću maksimalno kratak jer sam na poslu i šef je stigao:

      1. verovati ljudima i verovati u boga su mnogo različite stvari, za jedno postoje razlozi/dokazi na kojima možemo da baziramo naše verovanje, za drugo ne

      2. ne postoji kontraargument za ateiste, takva izjava, sorry, pokazuje neznanje jer ateizam ne tvrdi ništa, ateizam je samo odbijanje tvrdnje da postoji bog usled nepostojanja bilo kakvih dokaza

      3. ne bih filozofiju uguravao medju nauke, isto kao ni istoriju, preteča nauke da, ali nauka, ne

      4. ne radi se o dokazivanju ili znanju da li bog postoji ili ne već o opravdanosti verovanja u to da bog postoji i jednostavno je činjenično stanje da to verovanje nije opravdano, nije bazirano ni na kakvim validnim razlozima ili dokazima

      • “ateizam je samo odbijanje tvrdnje da postoji bog usled nepostojanja bilo kakvih dokaza”
        Па зар рећи да “нема доказа за постојање Бога” није тврдња?
        Имаш ли доказа да неко мисли ако ниси у стању да видиш његове мисли?
        Када се понос и незнање удруже са отровом кратковиде материјалистичке науке, отелотворавају биће чије је име Предраг Стојадиновић.
        Темељ тог незнања осликава жалосна чињеница да ти ниси у стању да разликујеш теизам од религије.

        • Nije strasno sto si toliko glup, to moze da se promeni ako se potrudis. Strasno je sto si nabedjen da si rekao nesto pametno.

          Ne, reci da nema dokaza nije tvrdnja nego konstatacija koja poziva BILO KOGA da iznese barem jedan dokaz i tako vrlo lako pokaze da ta izjava nije tacna. Tacnije, to je odbijanje neosnovane tvrdnje da postoje dokazi isto kao sto je sama izjava odbijanje tvrdnje da bog postoji.

          Probaj da shvatis razliku izmedju tvrdnje i odbijanja tvrdnje, nisu isto.

          Razlika izmedju teizma i religije??? 😀 Sto volim kad sami sebe ovako blamirate. Jedino sto me raduje je pomisao da ne objasnjavate ovakve debilizme jer ste i sami negde svesni da su budalastine. Jos samo kad bi prestali i da ih izvaljujete pa da nam svima krene na bolje…

  6. Филозофија тј. филозофи су први изразили сумњу и поставили питање ”Да ли Бог постоји?” још пре нове ере. Наравно сваки филозоф ће дати своје образложење, али ипак имам утисак да, ако се узме нека посечна вредност свих мишље, управо закључак тежи ка томе да нема доказа да Бог постоји у оном облику каквог га замишљају верници широм света (поготово највеће водеће религије). Е сад, остаје питање како је настало све што бивствује (постоји). Одговор на то питање вероватно никад нећемо добити због ограничења наших умова да схватимо тако комплексне ствари. Филозофија не подноси догме и строго им се супротставља. То ми се свиђа. Не би требало да постоји ни једна тема о којој не би смело да се дебатује.

    • Ti si stvarno, ali STVARNO, teško mentalno poremećen! Idi leči se što pre, obavezno!

      Prvo, mama ti je “maloumna stoka” seljačino nevaspitana!!! Serem ti se na taj mozak i na tog tvog boga koji će da ti oprosti takvo ponašanje i obraćanje drugima!
      Serem ti se i na tog boga koga TI moraš da braniš, kretenu!

      Drugo, tvoj zatucani neobrazovani i GLUPI zaključak da je neko dečije baljezganje gluposti na osnovu bolesne religijske indoktrinacije kojoj je izložen od kad je provirio iz majčine utrobe je samo dokaz da si ti zatucan i neobrazovan i nesposoban da shvatiš i naučiš šta jeste dokaz a šta NIJE. Ponavljam, IDI LEČI SE!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *