Comments
  1. Pa hajde vi onda lepo smarajte i UK za ”God Save the Queen” koja je zvanična himna te države još od 1745. godine pošto nisam video da se neko kod njih buni povodom toga.

    • Da li mi živimo u UK pa da se bavimo njihovim kršenjem sekularnosti i njihovim ustavom i zakonima???

      Logika na nivou obdaništa…

      • Naravno da ne, ali pri ovako osetljivim nacionalnim pitanjima kao što je himna mora se pomenuti i uzeti u obzir i strana praksa jer u suprotnom bi izgledalo da Srbi opet ispadaju svetski izrod, kao da nam te priče nije bilo dosta u proteklih 20 i kusur godina.

        Najbolje bi bilo uzeti primer Sjedinjenih Američkih Država, vodeće svetske demokratije, jelte. Njihov nacionalni moto glasi ”In God we trust”, ali što je još važnije, on je prisutan na svim njihovim novčanicama i kovanicama! To je navodno kršilo prvi amandman američkog ustava koji je garantovao sekularnost države, kao što je nama član 11:

        http://www.law.cornell.edu/anncon/html/amdt1afrag1_user.html#amdt1a_hd6

        Povodom toga su pokretane tužbe nekoliko puta ali svaki put bi zaključak suda bio da moto nije protivustavan. Ovde su obrazloženja koja su navedena u par presuda:

        http://openjurist.org/432/f2d/242/aronow-v-united-states

        http://www.lifesitenews.com/news/archive/ldn/2010/jul/10072812

        Kao ključnu rečenicu iz obrazloženja izdvajam:

        While “ceremonial” and “patriotic” may not be particularly apt words to describe the category of the national motto, it is excluded from First Amendment significance because the motto HAS NO THEOLOGICAL OR RITUALISTIC IMPACT. As stated by the Congressional report, it has “SPIRITUAL AND PSYCHOLOGICAL VALUE” AND “INSPIRATIONAL QUALITY.”

        Mislim da se ovo što sam naglasio velikim slovima može zaključiti i u slučaju naše himne.

        • Strašno. Zašto misliti svojom glavom, koristiti logiku, razum i ČINJENICE kada možemo da pogledamo kakve su gluposti drugi u svetu pravili i da ih i mi ponovimo. To je najbolje rešenje…

          Ta glupost je u Americi uvedene 1953. godine. Pre toga nije postojala. A obrazloženje suda je jednostavno debilno. Reći da isključivo religijska izjava nije religijska ne može nikako drugačije da se okarakteriše osim kao debilna. In god we trust nema teološki uticaj? Izvini Djuro, to što je čekć u mojoj ruci imao grubi kontakt sa tvojom glavom, to nije da sam ja tebe udario čekićem po glavi…

          • Zapravo, ”In God we trust” je prvi put uvedena 1864. na kovanom novcu, a nastala je blagom izmenom jedne strofe iz američke himne koja je napisana 1812., ali nije ni bitno, nije to poenta.

            Hmm, pa sad, koliki teološki uticaj može imati jedna prosta rečenica tipa ”In God we trust”? Kad se pominje samo Bog (sa velikim početnim slovom), onda se to bez ikakve druge religiozne asocijacije odnosi na celokupnu hrišćansku zajednicu, a hrišćanstvo je u današnje vreme izuzetno širok pojam.

            • Uopšte nije bitno hrišćanstvo, bitan je bog i činjenica da je to teološki uticaj na stanovništvo. Nameće se verovanje u tu bajku svima, bez obzira da li veruju ili ne, da li hoće da veruju ili ne. Sloboda veroispovesti podrazumeva i slobodu OD veroispovesti. Znači, ono što je zajedničko ne sme da pominje ništa što pripada samo jednoj grupi, u ovom slučaju teistima, jer se time diskriminišu ateisti. Isto bi bilo da piše “there is no god” jer bi to bila diskriminacija teista. Dakle, ne pominje se, neutralno i svima lepo. Ovi što veruju će verovati, ovi što ne veruju neće ali se država ni na jedan ni na drugi način neće u to mešati.

  2. UK NIJE sekularna država (engleski monarh je i vrhovni autoritet engleske crkve), a Srbija tvrdi da to jeste.

    • U tom slučaju se izvinjavam, negde videh, čini mi se, da se UK smatra sekularnom državom, a i u članu 18 britanskog ustava stoji:

      ” Worship and religious teaching take place without any interference from the State.”

      • Da, ali opet zašto bismo gledali šta drugi rade i to uzimali kao apsolutno ispravno??? Taj deo mi nikako nije jasan? Valjda postoji logika, razum? Valjda možemo sami da izračunamo koliko je 2+2 bez da gvirimo kod engleza ili amera i prepisujemo?

  3. Veoma je ignorantno reći da se insistiranjem na promeni srbijanske himne Srbija pokušava proglasiti za ‘svetski izrod’, i navođenje američkih bednih opravdanja u odbranu pitanja ‘Bože pravde’ je u najmanju ruku uvredljivo za zdrav razum.
    Međutim, razmišljanje koje dovodi ove dve pojave – US moto i srbijansku himnu – je svakako ispravno.
    Treba se samo kratko osvrnuti na istoriju kovanice ‘In God we trust’. Poznato je da posle svakog perioda velikih patnji i stradanja dolazi do jednako masovnog religioznog zanosa koji otvara put verskom fundamentalizmu i oslobađa razne ekstreme (Inkvizicija posle masovnog haranja kuge je odličan primer).
    ‘In God we trust’ je fraza nastala u istim okolnostima, u Am. Građanskom ratu 1861. – 65. kao izraz solidarnosti tadašnje Unije, i moto njene borbe (jer gotovo da nema vojske u nekom ratu koja nije tvrdila da je Bog na njenoj strani – videti: ‘Gott mit uns’ na opasačima Wermachta).
    Od 1864. se pojavljuje na kovanicama, a u papirnoj valuti i u formi nacionalnog mota USA se vraća na velika vrata tek 1957. – u punom jeku Hladnog rata i trke u naoružanju, između bogobojažljivog, moroljubivog zapada i zlog Sovjetskog Antihrista, u vreme u kojem je mogućnost nuklearnog sukoba izgledala neminovna, u vreme kad je na obe strane besneo ekstremizam i šovinizam.
    Isto tako je i ‘Bože pravde’ postala državna himna kao deo programa nacionalističke srpske elite, u ekstazi antikomunizma, uzdizanja i rehabilitacije najekstremnijih srpskih fundamentalističkih pokreta, te trijumfa crkve koja zauzima svoje vekovno mesto autoritarnog političkog delovanja, u kojem vidi kao svoju ulogu ukazivanje na ‘neprijatelje srpstva’ i stalno pothranjuje mit o večnoj žrtvi koji je izravno doveo do ratova 90tih. Jer, po rečima budućeg sveca, a bivšeg patrijarha Pavla – “Biti Srbin znači biti obavezno pravoslavac. Srbin ne može biti ateista… Srbin nekršten ne biva”, ili drugim rečima ‘moli ti se srpski rod’ iz dične himne.
    Postoje brojni pokreti u UK ne samo za promenu himne, već i za aboliciju monarhije, i u USA za promenu mota, a i da ne postoje, imbecilno je reći – ‘Niko drugi se ne buni, zašto bismo mi? – Nemojte da talasate, dosta nam je toga 20 godina.’ E pa hoćemo da talasamo, sve dok god se neke stvari konačno ne promene.

  4. Niksha, pogrešno si me shvatio, ne govorim da se insistiranjem na promeni himne Srbija pokušava proglasiti za svetski izrod, već da se navođenjem isključivo našeg slučaja bez osvrtanja na međunarodnu praksu, bilo ona ispravna ili pogrešna, stiče utisak da ”opet samo mi ne valjamo”.

    Pošto se kod nas do pre par godina niko nije, makar ozbiljno, pozabavio tim pitanjem, valja pogledati kakve su pravne posledice povukli već okončani procesi koji su se vodili negde drugde da bismo mogli da naučimo nešto i iz njihovog iskustva, a to uključuje i ”prepisivanje”, ukoliko se to ispostavi kao logički najkorisnije, i učenje na njihovim greškama i sprečavanje da se iste ponove kod nas u nekom budućem procesu.

    Ono što si dobro primetio jeste da veliku smetnju predstavlja veoma čvrsta povezanost religije i nacionalnog identiteta u mnogim društvima i to se jednostavno smatra delom tradicije a ustaljene navike teško je menjati. Moto i dalje opstaje u SAD iako komunizam nije pretnja već 20 godina.

    Kao što je Peđa rekao, ko želi da veruje, verovaće i obrnuto. Međutim, preterano je tvrditi da tu neka himna ili moto može uticati na promenu ličnog stava, pogotovo zato što su danas informacije svakome na dohvat ruke i može sve da se proveri. Smešno je pomisliti da će neko tek tako prihvatiti bilo kakav stih ili moto kao apsolutnu istinu bez ikakvog daljeg preispitivanja. Umeju i ostali ljudi da razmišljaju, nije to luksuz koji je ograničen isključivo na zaklete a(nti)teiste. Sa druge strane, slažem se po pitanju diskriminacije.

    • Zamena teza. Problem sa himnom nije u tome već u diskriminaciji nas koji ne verujemo. Ta himna jednostavno mene NE predstavlja. Dakle, ja kao državljanin Republike Srbije sam izostavljen iz svih identifikacionih obeležja moje zemlje i iz zastave i iz grba (oba zbog krune) i iz himne. To je jednostavno nedopustivo, naročito ako se uzme u obzir član 11. Ustava koji je u kontradikciji sa članom 7. Sekularna Republika sa krunom na grbu i zastavi i bogom u svakoj strofi himne i to po nekoliko puta.

      • Pa i rekao sam u poslednjoj rečenici prethodnog posta da se slažem po pitanju diskriminacije, ali sam propustio da naglasim da zapravo ona predstavlja glavni problem.

  5. Krajem prošle godine se u EU digla prašina oko namere narodne banke Slovačke da pusti u opticaj novčiće od dva evra na kojima su prikazani Ćirilo i Metodije kao sveci sa oreolom i krstom. Evropska komisija je zatražila da se u skladu sa religijskom neutralnošću oni prikažu bez tih simbola, kao istorijske ličnosti. Ova priča je dospela u žižu javnosti zbog vrlo oštre reakcije javnosti usled čijeg pritiska su simboli koji su prethodno uklonjeni ipak vraćeni.

    E sad, u Srbiji su na kovanom novcu prikazani manastiri Gračanica, Krušedol, Studenica i Hram Svetog Save. Ovde i u UAS su detaljno obrađeni problemi oko grba, himne i zastave ali kovanice dosad nisu pominjane, koliko sam primetio, pa bih želeo da vidim koji je stav po tom pitanju. Da li su manastiri na novčićima sporni ili je situacija ipak drugačija u odnosu na gorepomenutu jer nije reč o pukim verskim simbolima već zdanjima koja pored verskog imaju i obeležje kulturno-istorijske baštine, te stoga ne krše nužno sekularnost?

    • Pa ja ne bih ovde da pričam o UAS (o meni) ali u svoje lično ime mogu da kažem da ako je manastir i dalje u upotrebi, onda je verski simbol i nema šta da traži na novcu.

Leave a Reply to Zoran Veljovic Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *