Comments
  1. Добро, прилично интересантан осврт на ту тему. Ја јесам атеиста, али морам ипак истине ради да оставим пар коментара. Нисам сигуран да је то право значење речи агностик. Постоје чак и неке поделе међу њима, тврде и меке линије, као и међу атеистима: постоје они комесарски настројени атеисти (у прошлости их је било пуно), ,,милитантни” (у шали, наравно, не знам за друге случајеве), и многи други. Постоји прилично оправдана аргументација да је атеизам као облик уверења сличан религиозном веровању. То није сасвим тачно, али није ни неосновано. Постоји граница између васпитаног опхођења са необразованим али разумним људима који верују у неког бога (или шта год), и не-научног субјективног веровања да он не постоји – једини искрен приступ који приватам у готово свему па и по том питању је научни, а онда је једино искрено рећи да је вероватноћа да бог постоји невероватно мала (поготову у облику каквом је буквално дат у различитим светим списима). Прави скептик мора увек из пристојности да задржи макар симболичну дозу резерве – ако ништа друго, цинизма ради. Друга је ствар што сам ја свестан да постоји далеко већи број изузетних и далеко квалитетнијих дела људскох духа која потичу од уверења да бог не постоји него од оних других, и за то постоје јасни и недвосмислени докази. Али не желим себе да лишим разумевања оног што је заиста вредно од ,,тих других” као појединаца, макар као снажан уметнички или поетски израз, или историјску чињеницу, или чак у примеру подршке астрофизици (а не некој квази-науци и парапсихолошким глупостима).

    • Značenje reči agnostik dolazi od grčke reči γνῶσις – gnōsis, što znači znanje. Stoga je a-gnōsis osoba bez znanja. To je značenje reči, a kako je ljudi koriste je nešto sasvim drugo i naravno pogrešno ukoliko se ne slaže sa ovim značenjem.

      Takodje, teista je osoba koja veruje u ličnog boga, dakle boga koji nije samo stvorio svemir pa otišao na odmor (deistički bog) već nastavio da se meša i “brine” o tome šta mi i kako radimo. Prefix a- znači bez, tako da je a-teista osoba koja je bez verovanja u tog ličnog boga. Zbog toga u ateiste spadaju sve pomenute vrste i podvrste ateista ali isto tako i deisti, panteisti i uopšte svi ljudi koji ne poseduju verovanje u tog ličnog boga.

      Drugi duži deo komentara o ateistima nema veze sa mojom izlaganjem pa ću preskočiti ali se slažem sa većim delom.

  2. reč ateista gramatički znači "osoba koja ne veruje u ličnog boga", ali njeno suštinsko značenje je mnogo jasnije od te opšte i mutne definicije. bilo bi interesantno da se nekim nadahnutim tekstom i opiše opušteno stanje duha koje ateizam podrazumeva i jedino zahteva. većina podgrupa koje izkaze iz ateizma su uglavnom ciketanske budale. posebno su iritantni atiteisti koji kao da imaju povišen krvni pritisak.

  3. čekaj… ako nisi ateista, zašto šalješ poruke na facebooku u ime udruženja ateristi srbije?

    • Ko nije ateista? Znači moram i reč anti-teista da objašnjavam?

      Anti-teista je ateista koji dodatno smatra da je religija najveće zlo i virus čovečanstva. Zlo koje se mora iskoreniti obrazovanjem.

  4. piše u naslovu? 🙂

    a religija naravno nije najveće zlo, već smešna kao bioskop, i kao takva nevažna.

    najveće zlo je korišćenje (čega god ti padne na pamet, popuni po volji) od strane vladajuće elite (koje god, popuni po volji).

    konkretno: koji su to primeri religijskih zala u sfrj od 1945 do 1980?

    • Pa naslov je sarkastičan, tačnije to je izjava koja se u video klipu demantuje.

      SFRJ je od 45-te do 80-te religiju zamenila drugom groznom ideologijom pa su zla bila proizvod te ideologije.

    • O ATEIZMU i TEIZMU najbolje je uzeti Bibliju i knjigu ” Otvorise se nebesa ” J.F. Blumricha i sve to uporedjivati pa i u samoj knizi Blumricha su navedeni citati iz Biblije i Starog zaveta sa novim tumacenjima i shvatanjima covecanstva. Obavezno ovu knjigu procitajte pa sami mozete da sami sebi postavite pitanje , da li sam ateista?

  5. naći će druga. pazi ruse – zamenili religiju ateizmom, a sve ostalo isto. ateizam zamenili gnusnim lopovlukom. sve zbog trošenja energije na pogrešne stvari.

  6. Beneficial info and excellent design you got here! I want to thank you for sharing your ideas and putting the time into the stuff you publish! Great work!

  7. Teisti i jaki ateisti donose zaključke o svijetu: teisti da "Bog postoji", a jaki ateisti da "Bog ne postoji". Agnostici donose ovakav zaljucak o ovim stavovima: "Čovjek ne može znati da li Bog postoji ili ne".

    Varijacije uključuju:

    jak agnosticizam – mišljenje da je nemoguće znati da li božanstva postoje ili da barem ljudi to ne mogu saznati;

    slab agnosticizam – mišljenje da se trenutno ne zna da li božanstava postoje, ali da u principu može se sazna; slab agnostik zato ne donosi zaključke dok se ne prikažu jaki dokazi;

    apatetični agnosticizam – ideja da je pitanje postojanja božanstava nebitno, jer nema praktičnih posljedica;

    modelni agnosticizam – ideja da se ne može sa sigurnošću potvrditi da li božanstva postoje ili ne, ali da se racionalnom argumentacijom može doći do zaključka.

    • Nigde objasnjenja o kakvoj podeli se tu radi? Gomila termina i proizvoljnih definicija koje nemaju puno veze sa znacenjima reci teista, ateista i agnostik.

      Teista je osoba koja veruje u licnog boga.

      Ateista je osoba koja ne poseduje to verovanje.

      Agnostik je osoba koja ne zna, dakle sa verovanjem nema nikakve veze.

      Kada je u pitanju verovanje u boga, u postojanje istog, onda postoji samo podela na teiste i ateiste.

      Ostale podele/ideje nisu tema ovog video klipa.

  8. Prema toj jasno definisanoj i meni lično logičnoj podeli ja bih trebao da se izjasnim kao ateista. Medjutim imam problem sa tim zbog opšteg shvatanja pojma od strane društva tj. okoline.
    Nekako ljudi u tome isključuju svaku duhovnost. Da li se pojam ateiste ili teiste odnosi isključivo na odnos prema postojanju Boga? (Verujem ili ne verujem).
    Da li sa mojim izuzetno jakim verovanjem (da ne kažem znanjem i čvrstim ubedjenjem) u postojanje duše i reinkarnacije (na primer, izmedju ostalog…) i dalje mogu i treba da kažem da sam ateista pošto znam (verujem, ubedjen sam) da nikakav Bog ne postoji baš kao ni Deda Mraz?
    PS. Takodje se ne uklapam ni u neke druge religijske doktrine ili dogme ili učenja iako imam popriličan set ličnih da kažem duhovnih, nedokazanih ili nedokazivih ubedjenja.

    • Biti ateista ne isključuje duhovnost. Takodje, veoma sam protiv izbegavanja nekih reči samo zato što su te reči pogrešno shvaćene od strane društva tj. okoline.

      E sad, ako je okolina takva da ćeš imati ozbiljnije probleme onda razumem i ne savetujem pristup "glavom o zid" koji sam ja odabrao.

      Sam Harris je moj apsolutni idol i uzor, apsolutni ateista koji je u isto vreme veliki zagovornik duhovnosti i istraživanja iste.

      E sad, ovo za reinkarnaciju, dušu kao i nagovešteni set nedokazanih ili nedokazivih ubedjenja bolje da ne komentarišem jer mi je to jednako smešno kao i bog ili Deda Mraz…

  9. Malo ti je naivan pristup.E sad pazi mozes izabrati jedno ili drugo ali oba istovremeno ne jer onda ni sam ne znas kakav stav imas i nije dobro za primer.Jer ako uzmes samo prvu pretpostavku tacnom onda nemas polovinu,dok druga pretpostavka cini sa prvom celinu.Bez jedne polovine celo ne mozes imati i tvoj stav ostaje nepotpun jer negiras delove istinite tvrdnje i uzimas nedostatke aksiomskim istinama.

    • Aj ponovo al polako i malo detaljnije jer ovo što si napisao nikako ne shvatam???

      Koje jedno, koje drugo, kakve polovine?

  10. Vidim da je nekim ljudima interesantno 🙂
    Ok, oni se valjda prvi put sreću s temom.
    Ja sam isto ovo – od reči do reči – slušala već jedno pedesetak puta, od pedeset različitih ljudi.
    A ako pedesetak ljudi ponavlja jednu istu priču skoro pa istim rečima – šta možemo da zaključimo? 🙂
    1. da su predavači u nekoj školi
    2. da su marketinški agenti

    🙂

    U oba slučaja – radi se o prepričavanju naučenog gradiva 🙂
    Sad malo o samom gradivu: tvrdiš da je nešto netačno. na osnovu čega to tvrdiš?
    Definicije teizma i ateizma su jasne: oni koji veruju, i oni koji ne veruju.
    Tvrdiš da je netačno da može postojati nešto između – a ja ti tvrdim da može postojati nešto između.
    Na osnovu čega ti tvrdiš da ne može?
    Samo na osnovu toga što si naučen da ne može.

    Ja tvrdim da može na osnovu činjenica iz stvarnosti: činjenica je da postoje ljudi koji (imam li opciju “bold” ovde?) NE MOGu reći ni da veruju ni da ne veruju. Oni su tačno na toj graničnoj crti između “bazena” i ne mogu skočiti. A-teista nije neko ko nije teista, nego neko ko ili nema, ili negira koncept boga. “teism” se odnosi na odnos spram koncepta boga, ne na odnos spram drugih teista.
    De facto agnostik (ili agnostik u užem smislu) je onaj koji je de facto nesiguran po pitanju boga. On NE MOŽE reći niti da veruje niti da ne veruje.
    Po pravilu su ovo izuzetno racionalni ljudi.
    tačno je da agnosticizam pokriva i ateiste i teiste;
    Ali što je osoba više sklona iracionalnosti, to se više pomera od de facto agnosticizma na skali – bilo jačem teizmu, bilo prema jačem ateizmu (recimo, mene moja iracionalnost vuče ka teizmu, a tebe ka ateizmu :))

    Gnosticizam postoji, tako da nismo svi agnostici 🙂
    Gnosticizam je rešio šopenhauer.
    Ne postoji racionalan argument kojim bi mogao dokazati da je agnosticizam defaultno stanje 🙂
    Ako postoji – daj ga. Pobij Šopenhauera 🙂

    • a ja ti tvrdim da može postojati nešto između” – i time si odvalila glupost…

      Na osnovu čega ti tvrdiš da ne može? Samo na osnovu toga što si naučen da ne može.” – ne, nego na osnovu sasvim jednostavne logike koju ti očigledno nemaš…

      Oni su tačno na toj graničnoj crti između “bazena” i ne mogu skočiti” – ne, oni su ili glupi ili zatucani ili jednostavno nesvesni pravih značenja reči i zbog toga nesposobni da shvate da ne veruju…

      A-teista nije neko ko nije teista, nego neko ko ili nema, ili negira koncept boga” – e upravo zato lupetaš gluposti i ne znaš šta znači reč ateista. U tome i jeste ceo problem.

      Ovo na dnu o Šopenhaueru je besmisleno do bola. O čemu pričaš uopšte? Bilo bi dobro da barem ti znaš…

      Ateista je osoba koja nije teista. To je definicija reči, nauči je i prestani da lupetaš gluposti.

      Ili matematički, u skupu ljudi postoji podskup teisti. Svi ljudi koji ne pripadaju tom podskupu su a-teisti.

      Ako ti i dalje nije jasno, ja ti ne mogu pomoći.

  11. “Da li veruješ u boga?” je u neku ruku trik pitanje, nešto kao “da li ti mama zna da si gej?”. Na prvi pogled izgleda da postoje samo dva odgovora, ali nije tako. Ako bi ga postavili ovako “da li veruješ da bog postoji?”, teista će kategorično reći “da”, ateista “ne”, a agnostik “ne znam”. Drugim rečima, teista je uveren da bog postoji, ateista je uveren da bog ne postoji, a agnostik nema takvih uverenja, jednostavno ne isključuje ni jednu ni drugu mogućnost.
    Na pitanje “da li veruješ u boga?” moj odgovor bi mogao da bude “ne slažem se sa pitanjem” ili “definiši mi boga da bih znao u šta to treba ili ne treba da verujem”, što se uglavnom svodi na kraju na jedino logično – “ne znam”.

    • Ja stvarno više nemam snage da ponavljam jedno te isto gazilion puta…

      Prvo, nije tačno da je ateista u bilo šta uveren. U tome i leži vaš problem i vaša nesposobnost da shvatite ove zaista jednostavne pojmove!

      Ateista NE POSEDUJE VEROVANJE da bog postoji!

      ne znamnije odgovor na “da li veruješ?“!!!
      ne znam” je odgovor na “da li znaš?“!

      Znači, još jednom, postoji skup ljudi, u tom skupu postoji podskup teisti. SVI OSTALI, dakle oni koji ne pripadaju skupu teisti, su po definiciji reči ateisti, NISU teisti.

      Dakle, da li si teista ili nisi?

    • Da li veruješ da je 12.08.2007. u XY garaži bilo 174 slobodna mesta?” – NE! Ne verujem.

      Tvoj problem je što ne shvataš da “ne verujemne značiverujem da ne” već jednostavno znači “nisam onaj koji veruje”.

      Da li sam neutralan, nemam dovoljno informacija, nisam pitao mamu ili sam negativan, sve je to nebitno, jednostavno nisam verujući.

    • Da, ali to nije Teizam. Teizam je verovanje u ličnog boga koji ne samo da je sve stvorio već i dalje kontroliše, utiče na naše živote.

  12. Nacrtas dva bazena,i proglasis da ima samo dva i to je “istina”,tipicno kao i kod religije.cista dogma i ogranicenost..Imas tri boga pa biraj ostalo ne postoji.Agnosticizam nije bezanje od obaveznog izbora jer je to samo po sebi besmisleno vec STAV i izbor sam po sebi.jasan i odredjen da NE MOZETE znati ni da li boga ima ili nema ,ni da li je zao ili nije,ni da li barata terminima kao sto je pravda.ni da li je bog ustvari samostvoreni kolektivitet ciji su delovi svesni samo sebe i svog okruzenja ili je pak samosvesno bice.Meni nije ni bitno da li ga ima i ne vidim zasto je to bitno.Dobar sam covek po ubedjenju a ne zbog straha niti sam hrabar zato sto kao ateisti znam da ga nema.Neka ga i ima neka ga i nema,nebitno.Ako je toliko sveznajuci i pravedan blago meni ako nije pravedan sigurno mu se iz straha necu klanjati a ako ga nema opet blago meni jer moja savest odredjuje moje ponasanje.

    • Stvarno nemam snage više, ali najiskrenije, da ljudima crtam ovako jednostavne stvari! Šta je sa tobom čoveče?!?!? Da li je stvarno moguće da ti ne shvataš razliku između dva gagola VEROVATI i ZNATI?!?!? Da li si stvarno nesposoban da shvatiš da tu postoji razlika?!?!? Da li si stvarno nesposoban da više shvatiš da ateista NIJE onaj koji zna da boga nema već onaj koji NE VERUJE da ga ima?!?!? MOLIM TE nauči razliku između ta dva glagola! MOLIM TE! Agnostik i ateista su odgovori na DVA RAZLIČITA PITANJA, nemaju veze jedno sa drugim! A dva bazena i SAMO DVA BAZENA postoje kada je pitanje DA LI VERUJEŠ? Na to pitanje postoje SAMO DVA odgovora: DA ili NE. Ne znam, nisam pitao mamu, boli me stomak i sve ostalo NISU odgovori na to pitanje.

      • Prvo, i neka to bide glavno: svidja mi se ovo sto si napisala. Vrlo razumno i uceno, na svoj nacin.

  13. Pristup bez zelje za razgovorom vec nametanjem.Svi koji ne misle tako ne shvataju,ne razgranicavaju i ne vide.Nepotreban sarkazam na kraju..Ako si intelektualac onda TO treba da ti smeta pa taman i da si u pravu.A na osnovu cega ti ne verujes da boga nema?Bas me zanima Tek onako na osecaj ili na osnovu nekog sa/znanja/ pa kako god ono bilo.Osim ako nije na osecaj /sto je vrlo klizav teren/sve ostalo pa i indirektno izvedeno misljenje je sa/znanje/Razlika je dakle formalna ,retoricka a ne sustinska. Kazes”Ja ne verujem da ga ima ali ne znam tacno da ga nema” I tebi tu nista nije cudno?Jer zna se na osnovu znanja a ne veruje na osnovu cega?Posto ne znas na osnovu cega onda ne verujes?.I oko bazena…O ovoj temi ne mozes da crtas dva bazena ,ako uopste pricas o verovanju u boga, jer se tema ne moze na to ograniciti.Upravo je spor u tome da ne postoje samo dva misljenja- pa je crtanje samo dva bazena-verujes=neverujes u startu. po definiciji besmisleno- vec postoji i treci za misljenje koje kaze da nema osnova ni da verujes ni da ne verujes – i zato se ne moze odluciti.a time ni postavljati na taj nacin tema osim ako ti nije namera da te zanimaju samo crno beli kontrasti i ljudi koji kazu ili verujes ili ne verujes,a ostalo je sta?Nebitno?Za agnostike je to lazna dilema.Agnostik i ateista nisu odgovori na dva razlicita pitanja kako ti kazes nego upravo obrnuto tj dva odgovora na isto pitanje..I jos nesto.Kako bi me viteski postedeo u pravom macevanju kada se u intelektualnom se toliko zestis..

    • Žestim se jer očekujem određenu dozu inteligencije kod sagovornika i uvek se tužno razočaram.

      Kakva mišljenja??? Govorimo o odgovorima a ne o mišljenjima. Na pitanje “da li veruješ u XY?” se daje jedan od dva i samo dva moguća odgovora: da ili ne.

      Ja ne verujem u boga jer ne postoje nikakvi dokazi ni ukazi (no proof nor evidence) da ikakav bog ili bilo šta natprirodno postoji. Neverovanje nije isto što i verovanje, to takođe ne znaš. Za verovanje je potrebno nekakvo znanje, nekakvi ukazi, dokazi, razlog da bi verovao da je nešto istinito, za neverovanje ne. Dovoljno je da nema nikakvih dokaza ni ukaza pa da normalan, razuman čovek odbije da poveruje, dakle da ne veruje, da je neka tvrdnja istinita.

      Ja sam striktno ateista agnostik. A to mogu da budem samo zbog toga što se radi o dve odvojene kategorije koje nisu odgovori na isto pitanje jer da jesu bio bih ili jedno ili drugo.

      Ako ne možeš to da shvatiš, stvarno mi je žao, ali nemam nameru da dozvolim da dalje spamuješ moj vlog.

  14. Pedja slažem se sa svim što si rekao, međutim nedavno pogledavši Hawkingov dokumentarac o Velikom prasku gde on kaže: ‘Vreme nije postojalo pre Velikog praska, dakle nije bilo vremena da ga Bog stvori.’, itd moram priznati da je moj agnosticizam poljuljan u temelju.
    Očigledna stvar je da za Veliki prasak postoji ogromna količina vrlo jasnih dokaza te da pitanje više nije ‘da li se to dogodilo’ već ‘kako’, a to objašnjenje stoji u direktnom sukobu s mitom o stvaranju.
    Da li svojim izjašnjavanjem kao ateisti agnostici negiramo dokazanu naučnu teoriju?
    Da li je reći ‘agnostik sam po pitanju božijeg postojanja’ sada isto kao i reći ‘agnostik sam po pitanju okretanja Zemlje oko Sunca’??

    • Apsolutno si u pravu!!! Ja sam u stvari jedan od retkih koji ne samo da sam ateista i antiteista već i tvrdim da bog ne postoji. Međutim, ovde pričamo o gluposti da je agnostik “nešto između ateiste i teiste” i da je prihvatljiv odgovor na pitanje “da li veruješ” pa sam samo zbog toga napisao da sam ateista agnostik. Istina je da sam, naravno, ateista gnostik, dakle znam da bog ne postoji ali bi to skroz skrenulo diskusiju sa teme, pa zato to ne koristim u ovim diskusijama.

      • U snimku si izjavio na 2:30 da ”niko ne može da kaže da zna ili jedno ili drugo” a opet kažeš da znaš da Bog ne postoji. Možeš li razjasniti ovu kontradiktornost? Jesmo li na kraju svi agnostici ili nismo?

        • Striktno, naučno gledano ne znam ni ja. Praktično gledano, ipak, mogu da kažem da znam da ga nema.

          Poenta je u nemerljivo maloj verovatnoći koja se u nauci uvek i neizostavno ostavlja. Ta nemerljivo mala verovatnoća znači da, naučno, čovek ne može da kaže da je 100% siguran već da je, na primer, 99,999999999999…% siguran. Sa te strane gledamo i ja “ne znam“, tačnije niko ne zna. Naravno da su takve verovatnoće u svakodnevnom životu okarakterisane malo drugačije jer nisu toliko ogrnaičene naučnim principom i obaveznim skepticizmom, pa čovek može slobodno da kaže da zna.

          Što se tiče toga da li smo agnostici ili nismo to zavisi od našeg ubedjenja. Ako je neko ubedjen da zna da bog postoji on je gnostik, bez obzira što realno gledano niko od nas to ne može da zna…

          • A na osnovu čega se uopšte računa verovatnoća da Bog postoji pošto sam video da pominješ da ona teži nuli? Koji su parametri?

            Ali s obzirom da se (a)gnostik bavi znanjem i nema nikakve veze sa verovanjem, kao što opet sam kažeš u snimku, kako onda može zavisiti od ubeđenja? I ubeđenje spada u verovanje. Na osnovu toga sad mogu i ja da kažem da sam ubeđen da gromove baca bog Perun što onda dalje znači da sam gnostik po pitanju nastanka gromova tj. onda ja i znam da bog Perun baca gromove što sa pravim, objektivnim znanjem o električnom pražnjenju unutar oblaka nema apsolutno nikakve veze. Onda ja nisam ni ZNAO kako nastaju gromovi nego sam MISLIO DA ZNAM. A to je značajna razlika.

            • Ne postoji formula za izračunavanje verovatnoće da bog postoji, samo procena koja se bazira na činjenici da ne postoji niti jedan jedini dokaz da bog postoji. Tako je i verovatnoća da postoji Deda Mraz jednaka verovatnoći da postoji bog.

              Da, jeste bitna razlika, međutim ti bi ipak bio gnostik jer tvrdiš da znaš. Ne bi bio u pravu, to stoji, ali bi bio gnostik. Iskreno, ovo je veoma zanimljivo pitanje o kome do sada nisam razmišljao, tako da ti dajem relativno brzoplet odgovor za koji neću tvrditi da je sigurno i ispravan. Ali, i dalje mislim da se ta kategorizacija bazira na subjektivnom ubeđenju, tačnije na odgovoru koji osoba da na određeno pitanje, a ne na objektivnom realnom stanju. Drugim rečima, ako neko kaže da zna da bog postoji onda je on gnostik nezavisno od činjenice da je lupio glupost.

              • U tom slučaju (a)gnosticizam ipak podrazumeva i određenu dozu verovanja jer nisu sva znanja nepobitna i proverljiva kao što je delovanje gravitacije. U nekim slučajevima ne možemo ništa drugo nego da izaberemo da li ćemo da verujemo u ono što piše u udžbenicima (naročito istorijskim).

  15. ”Anti-teista je ateista koji dodatno smatra da je religija najveće zlo i virus čovečanstva.”

    Ja sam ateista ali ovakvo, gore navedeno, razmišljanje mi je nekako suviše agresivno. Mnogo više cenim ljude koji su: ateisti samo za sebe i vernici samo za sebe, a samim tim ne pokušavaju da nametnu svoj pogled na svet drugima. Mislim da su upravo ekstremi najveći problem (s jedne strane agresivni propovednici verskih dogmi a s druge strane anti-teisti). Treba gledati ”u se’ i u svoje kljuse.” Mislim da ”revolucionarna filozofija” neće nikom ništa dobro doneti, bez obzira sa koje strane dolazi.

    • ANTI-ateista je opisan, NE ateista.

      Zanimljivo mi je kako ne primećujete da ste bukvalno žabe u vrućoj vodi koja se zagreva, ali samo se vi brčkajte i pljujte nas koji pokušavamo da ugasimo šporet!!! Strašno.

  16. ”Anti-teista je ateista koji dodatno smatra da je religija najveće zlo i virus čovečanstva.”

    Potpuno si u pravu i ja se slazem.A zasto si ti onda ateista “Sergio”.Ako smatras da si ateista a ne branis to sto jesi i ne mozes da promenis zasto onda sebe nazivati ateistom.Ja smatram da u tom slucaju bi ti mnogo bilo lakse da se pravis da si hrscanin (pravoslavac/katolik/protestant) cisto da izbegnes ne prijatnost.Meni se cini da si ti ateista zato sto neces da ides protiv sebe a ne zelis da uvredis nijednu stranu,jer nisi jos naucio da odjebes one koje ne sljivis.Ako je tako onda ti mogu samo napisati jedno :
    “They who can give up essential liberty to obtain a little temporary safety, deserve neither liberty nor safety” Benjamin Franklin.

  17. @KRLE: “U snimku si izjavio na 2:30 da ”niko ne može da kaže da zna ili jedno ili drugo” a opet kažeš da znaš da Bog ne postoji. Možeš li razjasniti ovu kontradiktornost? Jesmo li na kraju svi agnostici ili nismo?”
    I kod nas ateista ima jedna glupava praznina koje se ponekada greskom drzimo: kao znamo da bogova nema ali, eto, posto je sve kao moguce, kao sigurni smo samo 99.999% ali… i slicna sranja.
    Gluposti. Jednostavno, nikada i nigdje se nije nasao bilo kakav blizi ili dalji dokaz da hriscanski ili bilo kakav bog postoji. Bas nikakav. Ujedno, ako me neki od hriscana upita oko toga, ja ga pitam uzvratnim pitanjem: “O kojem se tu bogu radi? Je li to Zeus, Zoroastra, Mitra, Horus, Oziris, Dionisis… ili taj ‘tvoj’?

  18. @Zoran: …”Постоји прилично оправдана аргументација да је атеизам као облик уверења сличан религиозном веровању. То није сасвим тачно, али није ни неосновано.”

    Ne bih se složio Zorane. To da je ateizam sličan religioznom uvjerenju je kvazi- filozofski stav religioznih ‘naučnika’ zbog čega oni i idu u visoke škole… bar katolički. Tu je traženje nečega kao da 1+1 nisu 2.
    Ateista kao što sam ja samo zahtijeva dokaz da li nešto svemoguće postoji ili ne. Ako neko pruži i najmanji dokaz za postojanje više sile, ja ću biti među prvim da takav dokaz prihvatim. O tome sam pisao na mom sajtu http://www.nevandjelje.com pa ako te interesuje, vidi moje lične stavove i istraživanja oko vjerovanja.

    • ”Ateista kao što sam ja samo zahtijeva dokaz da li nešto svemoguće postoji ili ne. Ako neko pruži i najmanji dokaz za postojanje više sile, ja ću biti među prvim da takav dokaz prihvatim.”

      Ne nadaj se uzalud. Konkretan dokaz ne postoji, niti će ikada postojati. Vernici se uvek mogu pozivati na neke svoje izvore ali njihove tvrdnje nisu na mestu. Iskušenje kao suština vere ne ostavlja mesta za bilo kakve dokaze jer onda gubi svoj smisao. Kao kada bi na polaganju ispita uz pitanja dobio i odgovore. Pa zašto onda polažeš uopšte? Naravno da bi onda svi bili dobri kao ovčice kada bi sa stopostotnom sigurnošću znali da Boga ima, bilo iz straha zbog posledica kazne svojih zlodela ili nečeg drugog.

      Isto tako, mnogo je vernika koji su zakleti fatalisti, tj. veruju u unapred određenu sudbinu i nepromenljivost iste a nikad im nije palo na pamet da je to potpuno u suprotnosti sa glavnim načelima većine religija. Jer, ako je Bog već odredio naše ponašanje, postupke, sklonosti, sve, sve, onda mi za iste nismo ni odgovorni, pa samim tim na kraju ispada da Bog sudi… samom sebi??

      Takve logičke greške su neizbežne kada čovek sebe i okolinu posmatra kroz (isključivu) prizmu određene ideologije. Zato je najbolje misliti i delati prema univerzalnim moralnim i humanističkim načelima i principima i negovati eklektički pristup.

      • …”Iskušenje kao suština vere ne ostavlja mesta za bilo kakve dokaze jer onda gubi svoj smisao. Kao kada bi na polaganju ispita uz pitanja dobio i odgovore.”

        Nisam od onih koji prihvataju filozofske vrijednosti kod pitanja vjere, jer ista na odredjen nacin mogu da falsifikuju shvatanje okoline. Zato nisam ni siguran sta bi znacilo da bi dokaz doveo do ‘gubitka smisla.’ Naime, vjera ima smisla ali samo za odredjene individue… dakle nikako i univerzalno. Vjera nam nije u genima niti je naslijedjena od predaka. Ona je ugurana u nase glave pod laznim pretenzijama; nekada otvoreno a nekada subliminalno.

        ‘Trazeci odgovore’ dok nosimo dozu spiritualnosti u sebi, uvijek ce dovesti do toga da ce nam se nametati stavovi organizovanih religija. Ako ih na neki nacin uspijemo da zanemarimo i odagnamo, vjerujem da bi vlastiti zakljucci imali manje spiritualnih vrijednosti, ali bi trazili vise razumijevanja iz svijeta realnosti.

        Licno mi je drago da ne podlezem vanjskim uticajima u ovim pogledima, a vjerujem da i pored toga posjedujem solidne eticke i moralne stavove. A postojanje moralnih normi po mojim shvatanjima nema korijen u religijama. Sasvim je moguce da su iste najprije stvarane po potrebama i zahtijevima razvitka pojedinih drustava.

        • ”Zato nisam ni siguran šta bi značilo da bi dokaz doveo do ‘gubitka smisla”’.

          Stvar je u tome da se čovek potpuno ostavi prepušten sebi i svojoj slobodnoj volji da bi ispoljio pravu prirodu svoje ličnosti. Kad bi, znači, postojao dokaz i samim tim se pouzdano znalo za postojanje Boga kao vrhovnog moralnog sudije, zar ljudi ne bi i pored sve slobodne volje ipak nekako bili, tako da kažem, ”primorani” da čine dobra dela, izveštačeno? A ovako, zar nije nešto najdivnije i najuzvišenije kada čovek, ateista po ubeđenju, i pored svog uverenja o svojoj ništavnosti i prolaznosti opet ima volje i hrabrosti da iskreno žrtvuje i svoj život za bližnjeg? To može samo istinski dobar čovek.

          Tako da je moje lično ubeđenje da je bilo kakvo versko opredeljenje sasvim nebitno u celoj priči dokle god se stremi ka višem dobru. Jedan od mojih dobrih prijatelja je pravi ateista i osim toga imamo gotovo identične poglede na svet. O njemu sve najbolje.

          ”Vjera nam nije u genima niti je naslijedjena od predaka.”

          Za veru nije ni potrebno nikakvo nasleđe, bilo genetsko ili kulturno. Sama naša samosvest nas je od samog početka nagonila da sebi postavljamo ista, najdublja suštinska pitanja tokom cele istorije: ko smo, šta smo, koje je naše mesto u svetu, šta je smisao, itd. Svaka naša misao, delo, poimanje identiteta, polazi od tih pitanja. Ona predstavljaju najdublju čovekovu intimu i tiču se apsolutno svakog čoveka koji je do sada živeo i koji će živeti. Tako da je još u najranijoj čovekovoj istoriji postao očigledan nemerljiv potencijal za manipulaciju od strane organizovanih religija.

          ”’Tražeći odgovore’ dok nosimo dozu spiritualnosti u sebi, uvijek će dovesti do toga da će nam se nametati stavovi organizovanih religija.”

          Samo u onolikoj meri koliko to sebi dozvolimo. Koliki god uticaj bio, individua uvek ima poslednju reč. Meni nikad ništa nije bilo nametano. Štaviše, u užoj familiji, sa očeve strane su mi svi ateisti, dok je sa majčine strane odnos negde pola-pola. Nisam išao na veronauku. Moja potreba za duhovnošću isključivo je došla iz mene samog, bez ikakvog nametanja spolja. O pravoslavnoj i još po kojoj religiji znam uglavnom ono najosnovnije, poput većine prosečnih stanovnika Srbije. U crkvu odem par puta godišnje. Ne podležem dogmama.

          Lično smatram da retko ko sasvim usvoji neki sistem dogmi. Koliko iz svog iskustva vidim, ljudi uglavnom prihvate osnovni model ali u isto vreme tragaju za nekom svojom istinom i u svoj sistem verovanja dodaju određene modifikacije. Poznajem jednog jako religioznog čoveka koji se u konac pridržava običaja ali jednom prilikom mi je rekao kako veruje ”da će Bog svima oprostiti.” Uopšte se ne uklapa u pravoslavnu dogmu ali stvar je u tome što je on toliko dobar i blag da ne može da poželi da neko pati u paklenim mukama. A takođe sam upoznao i ženu koja sebe deklariše kao ateistu, ali ”veruje u neku sudbinu”. Takođe, u rigidnim komunističkim režimima vlada kult vođe.

          Čim utihne jedan sistem verovanja, ubrzo izroni drugi. Kao kad se pritisne džomba na tepihu i zatim iskoči na drugom kraju nova. Vera se kod ljudi izgleda prosto na neki način mora ispoljiti. Religija je jedan od pokušaja konkretizacije te vere. I pokušaj uspostavljanja monopola na moralne norme.

  19. Verovanje je ispoljavanje pretpostavke bazirane na intuiciji u slučaju kada se iskustveno logičkim razmišljanjem i u nedostatku eksperimentalnog dokaza ne može doći do jasnog i nedvosmislenog znanja da objekat verovanja postoji.
    Verovanje ishodi iz intuicije i može (ne mora) prethoditi istraživanju koje dovodi ili ne dovodi do znanja.
    Ako je objekat verovanja Bog, postoje vernici (veruju da Boga ima) i nevernici (ne veruju da Boga ima). Nista trece ne postoji.
    Samo postojanje pojma Bog znaci da postoji intuicija o Njegovoj egzistenciji.
    Za procenu verovatnoće potrebno je naučno istraživanje da li Boga ima. Tvrditi da je verovatnoća blizu nule ili blizu 100% u korist bilo koje tvrdnje je besmislena bez naučnog istraživanja.
    Nije mi poznato nijedno takvo istraživanje.

    • Budi ljubazan pa pojasni ovu tvrdnju “Samo postojanje pojma Bog znaci da postoji intuicija o Njegovoj egzistenciji.” pošto mi je potpuno nejasno šta uopšte znači “intuicija o njegovoj egzistenciji”, kao što mi je apsolutno i potpuno nejasno šta time uopšte hoćeš da kažeš?

      Najviše mi je nejasno tvoje korišćenje velikog slova tamo gde mu nije mesto…

  20. Samo postojanje pojma Bog znaci da medju ljudima postoji intuicija da On postoji.

    Medjutim nije izvedeno naučno istraživanje kojim bi se dokazala / osporila pretpostavka da Bog postoji.

    Tako da se ne može iskazati verovatnoca da Bog postoji jer to nije istraživano.

    Bar meni nije poznato takvo istraživanje.

    • Već sam pitao jednom, ovo je drugi put, treći put pitati neću! Ponavljam:

      Budi ljubazan pa pojasni ovu tvrdnju “Samo postojanje pojma Bog znaci da medju ljudima postoji intuicija da On postoji.” pošto mi je potpuno nejasno šta uopšte znači “intuicija o njegovoj egzistenciji”, kao što mi je apsolutno i potpuno nejasno šta time uopšte hoćeš da kažeš?

      Najviše mi je nejasno tvoje korišćenje velikog slova tamo gde mu nije mesto…

  21. Evo da pojasnim: tebi kao ateisti je pojam Bog poznat.
    Ali ne verujes u Njega tj. nemaš intuiciju o Njegovom postojanju.
    Informacija o Bogu dolazi od ljudi koji imaju intuiciju da On postoji. Medjutim nikada nisu to jasno i nedvosmisleno dokazali.

    Ti si izneo verovatnoću Njegovog postojanja i ja te pitam na.osnovu cega?!

    Inace potpuno se slažem da ljudi mogu biti teisti ili ateisti i nista treće.

    • Čoveče, to što si nabacao reči i iza njih stavio tačku ne znači da si napisao smislenu i validnu rečenicu. NIŠTA od ovoga što si napisao nema apsolutno nikakvog smisla. Potpuno je besmisleno i bezznačajno.

      Kakva “intuicija o postojanju boga”, o čemu pričaš čoveče???

      Kakva informacija o bogu dolazi od ljudi koji imaju tu tvoju “intuiciju”???

      Prvo objasni ŠTA je ta “intuicija”, zatim DOKAŽI da to postoji, pa onda DOKAŽI da ljudi koji to imaju zbog toga imaju bilo kakve “informacije”.

      Ali da se ne bi mučio, evo ti DOKAZ da je to što si nalupetao apsolutna budalaština:

      Tebi kao adedamrazisti je pojam Deda Mraz poznat.
      Ali ne verujes u Deda Mraz tj. nemaš intuiciju o Deda Mrazovom postojanju.
      Informacija o Deda Mraz dolazi od ljudi koji imaju intuiciju da on postoji. Medjutim nikada nisu to jasno i nedvosmisleno dokazali.

      Glupo da gluplje ne može da bude a JEDNAKO validno kao i ta ista budalaština kada se umesto Deda Mraza stavi bog, jednorog ili Baba Roga.

      I ne hvali se svojim navodnim IQ-om, ovde si se dovoljno izblamirao upravo i bez toga.

  22. Ljudi ne veruju u Deda Mraza. Poredis babe i žabe. Isksustveno logičkim razmišljanjem se lako dolazi do zaključka da jedan čovek ne može za jednu noć obići svu decu sveta i podeliti poklone, uzimajući u obzir brzinu irvasa, broj poklona itd.

    Ja ne mogu da osmislim eksperiment kojim bih dokazao svoje verovanje u Boga, te stoga , kao čovek od nauke, ne mogu iskazati verovatnoću Njegovog postojanja.

    Ti si tu verovatnoću izneo pa te pitam na osnovu cega, unapred hvala na odgovoru.

    • Kao prvo “Ljudi ne veruju u Deda Mraza” je negativ koji ti NE možeš da dokažeš osim ako upravo nemaš telepatske moći kojima bi ušao u um bukvalno SVIH ljudi na ovoj planeti.

      Kao drugo, mnoga deca veruju u Deda Mraza, a oni su isto ljudi, iako mali ljudi.

      Kao treće, čak i da NIKO ne veruje u Deda Mraza, to apsolutno nikakve veze nema sa HIPOTETIČKIM poređenjem koje je apsolutno na mestu. Tvoje besmislene tvrdnje o bogu JEDNAKO funkcionišu i kada se umesto boga ubaci neka druga ljudska izmišljotina, baš kao što je Deda Mraz. A može i Leteće Špageti Čudovište, može i Ružičasti Nevidiljivi Jednorog, može i Baba Roga, apsolutno je svejedno.

      Kao četvrto, Deda Mraz nije običan čovek, ograničen na naše 4 dimenzije, jer je natprirodan, što znači da je za njega vreme samo još jedna koordinata u kojoj može da miruje dok se kreće po ostalim, prostornim, koordinatama. Tako da nikakvo logičko razmišljanje, a naročito ne “iskustveno”, ne može da donese zaključak da Deda Mraz bilo šta ne može. Eto upravo “dokaza” da ti nemaš intuiciju da Deda Mraz postoji jer bi onda imao informacije o Deda Mrazu pa bi znao da Deda Mraz bez problema može za jednu noć obići svu decu sveta i podeliti poklone.

      Zar nije zanimljivo kakve sve gluposti mogu da se dokažu, ako samo pođemo od potpune budalaštine o intuicijama, a?

      Inače, ako misliš da nisam primetio da I DALJE nisi objasnio šta je ta “intuicija o postojanju boga”, već da si skrenuo temu i izbegao taj odgovor, varaš se. Samo što ću ti od sada BRISATI SVE komentare ako to ne objasniš u prvom sledećem komentaru. Tako možeš da zamajavaš i zavlačiš nekog drugog.

      A što se te uporno ponavljane verovatnoće tiče, nemam pojma o čemu pričaš, daj konkretno celu rečenicu, citat, da znam šta hoćeš. Ovako generalno, verovatnoća da bog postoji je jednaka verovatnoći da postoji Deda Mraz, Baba Roga i beskonačno mnogo drugih ljudskih izmišljotina samo iz prostog razloga što je apsolutno nemoguće dokazati negativ za sve te stvari. Što opet NE znači da je to opravdanje da pravimo budale od sebe i aktivno verujemo da bilo šta od tih ljudskih izmišljotina zaista i postoji.

  23. Čitajući polemiku između tebe i SA, malo bih se uključio.
    Koliko shvatam, upoređujući Deda Mraza i Boga, tvrdiš da Bog ne postoji(približno 100%), a zatim daješ opciju da je Deda Mraz natprirodno biće za koga ne važe zakoni fizike(trenutno važeći i znani) i možda postoji mogućnost da on može stići da podeli svoj deci na svetu paketiće. Tako isto ja mogu da tvrditi da se NE MOŽE reći da Bog nepostoji samo zato što se po trenutnim zakonima fizike i matematike ne može dokazati njegovo postojanje ili nepostojanje.
    SA je trebao reći ne”Kao prvo “Ljudi ne veruju u Deda Mraza” “, nego, Ljudi znaju da Deda Mraz ne postoji, jer je nemoguće preći toliki put za tako kratko vreme sa irvasima i …

    • Veoma loše shvataš, a ne znam zašto kada je banalno jasno: Poređenje Deda Mraza i boga pokazuje koliko je glupo zahtevati dokaz negativa.
      Dokazivanje da bog ne postoji je jednako nemoguće kao i dokazivanju da ne postoji Deda Mraz.

      I jedno i drugo su ljudske izmišljotine i obaveza dokaza je na onima koji tvrde da te ljudske izmišljotine postoje, a ne na nama koji te gluposti odbijamo kao nedokazane.
      A u ono što je apsolutno nedokazano, niko normalan nema razlog da veruje.

  24. Zanimljiva rasprava. U svakom slučaju mislim da bi trebalo da ima pozitivniju notu a ne negativnu, jer poenta je da učimo i razvijamo mišljenje, a ne da naturamo jedni drugima svoje, zato ja imam par pitanja.

    1. Da li je moguće da neko ne zna da li veruje ili ne veruje?

    2. Da li je moguće na pitanje da li veruješ ili ne veruješ odgovoriti sa nisam siguran. I ako jeste šta sam onda ja, ateista ili teista?

    3. Ako ja kažem da znam da su 2+2=5 da li ja znam, ili da li ja verujem da znam ? Postavljam ovo pitanje jer vidim da najveći problem leži u glagolima znati i verovati, a koji su zapravo dosta bliski. Jer svako znanje jeste verovanje, jer mi zapravo verujemo da znamo a isto tako verovanje je nemoguće ako ne mislimo da delom znamo to nešto u šta verujemo.

    4. ti kažeš da si ateista gnostik, ali da si 99,99% siguran da bog ne postoji. OK pretpostavljam da je osoba teista gnostik ako kaže da 99,99 % siguran da bog postoji, a šta su onda osobe koje su sigurne da bog 50% (ne) postoji, jasno je da su agnostik, ali da li su ateista agnostik ili teista agnostik?

    Pozdrav Peđa, sviđa mi se ovo što radiš, ali mislim da bi mnogo više uživao kada ne bi bio toliko frustriran zbog toga što veruješ/znaš da drugi nisu u pravu, jer barem ja ne vidim zašto bi se neko uzrujivao zbog drugih ako je siguran u svoje znanje.

    • 1. Ne. Jer ako “ne zna da li veruje” onda automatski NE veruje. Ja ne znam šta tu nekome može da bude nejasno? Ako nisi sposoban da odgovoriš sa DA, onda je odgovor NE. Da li je stvarno toliko teško razumeti prostu logičku negaciju? Nešto može da bude ili A ili da ne bude to A, dakle da bude neA.

      2. Moguće je, ali onda samo ne razumeš banalno prostu logičku negaciju, i dodatno time si odgovorio, a to je NE, jer nije DA.

      3. Ne možeš da znaš nešto što nije tačno. Možeš samo da misliš da znaš, ali ne i da stvarno znaš.

      4. Ne, i zaista nemam nameru da milioniti put ponavljam banalno jednostavna značenja reči. Ateista je neko ko NIJE vernik, dakle NE POSEDUJE verovanje da bog postoji, NIJE neko ko tvrdi suprotno ili bilo šta. Nauči da negacija nije automatski suprotna tvrdnja.
      Postoji +1, NULA i -1.
      -1 je NEGATIVAN, 1 i 0 NISU negativni.
      +1 je POZITIVAN, -1 i 0 NISU pozitivni.
      Kad neko kaže X NIJE negativan, TO NE ZNAČI da je X pozitivan broj. Aman. Samo znači da NIJE negativan.
      Isto tako je ateista neko ko NIJE vernik, NE ZNAČI da je neko ko tvrdi da bog ne postoji.

      Ateista NIJE vernik.
      Agnostik NIJE gnostik. (dakle ne zna)

  25. PEDJA 16/08/2012 at 07:16
    Apsolutno si u pravu!!! Ja sam u stvari jedan od retkih koji ne samo da sam ateista i antiteista VEĆ I TVRDIM DA BOG NE POSTOJI. Međutim, ovde pričamo o gluposti da je agnostik “nešto između ateiste i teiste” i da je prihvatljiv odgovor na pitanje “da li veruješ” pa sam samo zbog toga napisao da sam ateista agnostik. Istina je da sam, naravno, ateista gnostik, dakle znam da bog ne postoji ali bi to skroz skrenulo diskusiju sa teme, pa zato to ne koristim u ovim diskusijama.

    U ovom tvom postu obeležio sam jedan velikim slovima,(bold opcija ne postoji) gde kažeš “tvrdim da bog ne postoji”, a u odgovoru na moj post kažeš “Dokazivanje da bog ne postoji je jednako nemoguće kao i dokazivanju da ne postoji Deda Mraz.” Malo kontradiktorno, zar ne. Mada po meni ni jedna ni druga tvrdnja nisu na mestu. Prvo, ne možeš tvrditi da bog 100% ne postoji, gde su ti dokazi? Drugo, kako možeš tvrditi da je nemoguće dokazati postojanje boga. Garantuješ li da se možda za 2,5,10,100 ili 500 godina, uz razvitak nauke, neće razviti neka metoda kojom bi se dokazalo postojanje boga. To što se trenutno ne može dokazati, ne znači da ne postoji.
    Vratio bih se malo teizmu i ateizmu i mom stavu na te stvari, tj.lutanju između verovanja i ne verovanja. Kad mi neko postavi to pitanje, ja mu kažem, definiši mi šta je bog. Da bih dao odgovor da li verujem ili ne verujem, daj mi definiciju. Moja definicija boga se možda razlikuje od tvoje, ili od nečije druge.

    • Problem je u apsolutno nedefinisanom terminu “bog”. Tako da mogu da kažem da znam da bog ne postoji AKO je to hrišćanski bog koji mora da bude svedobar i svemoguć, ali ne mogu da dokažem da neki generalni “bog” ne postoji upravo zato što je generalni bog neopovrgljiv. Za svaku kritiku takvog boga, tačnije za svaki pokušaj provere da li postoji, može da se nađe neki izgovor, upravo to ilustruje Saganov “Zmaj u garaži”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *